Mala i marljiva skupina učenika, polaznika Male škole glagoljice, posjetila je 19. studenog 2013. Staroslavenski institut i Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Kako je izgledao taj dan pročitajte ovdje…

“Glagoljaši, idemo u posjet Staroslavenskom institutu, saznati nešto više o glagoljici”- rekla nam je naša profesorica iz hrvatskoga. Oh, kako smo bili sretni! Prije svega, jer smo bili znatiželjni, a onda i zbog same činjenice da nećemo dio dana biti u školi. Malo predaha uvijek dobro dođe. Potrebna je bila samo suglasnost naših roditelja (a oni uvijek imaju razumijevanja za ovakve izlete) i mogli smo se uputiti prema Gornjem gradu gdje nas je čekao naš „čovjek sa smješkom“, gospodin Ivan Botica, djelatnik Instituta, s kojim smo ranije dogovorili termin posjeta. Inače, za one koji ne znaju, u Staroslavenskom se institutu proučava jezik i književnost u Hrvata od prvih stoljeća jezičnog i književnog razvoja kada Hrvati, zajedno s drugim europskim narodima, najprije u svojoj kneževini, a potom u kraljevini, postavljaju povijesne, političke, duhovne i civilizacijske temelje moderne Europe. Znanstvenici u Staroslavenskom institutu, dakle, istražuju srednjovjekovno poglavlje hrvatske jezične i književne kulture. Već prva druženja sa svijetom glagoljice na satovima izvannastavne aktivnosti inicirala su želju za opipljivim i pobližim upoznavanjem dragocjene nam baštine. Zahvaljujući našem vodiču i domaćinu, Dr. sc. Ivanu Botici, “putovanje” pisanom kulturom slavenskih naroda bilo je i više nego zanimljivo. Autentičnošću prenošenja svega što je vezano uz misiju dvojice braće iz Soluna, svetih i mudrih Konstantina Ćirila i Metoda, potpuno je pridobio našu pozornost i oduševio nas svojim znanjem i neposrednošću. Između ostalog, saznali smo da je Staroslavenski institut u pola stoljeća postojanja stvorio i stručnu knjižnicu u kojoj smo u rukama držali, prelistavali i pomalo proučavali Misale i ostale “knjižice” uz, i ovdje neizostavnu, predaju i smjernice gospodina Botice.

Zajedničkim fotografiranjem oprostili smo se od Instituta i njegovih djelatnika, te puni dojmova krenuli prema Zrinjevcu, gdje nas je postojana i uočljiva čekala starodrevna zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Spuštajući se s Gornjeg grada, došetali smo i do Matoša, bacili “ćakulu”, sjeli mu u krilo i pokušali se sjetiti što smo i jesmo li već nešto o njemu čuli. O ovom susretu više će progovoriti priložene fotografije…

U HAZU , koja je taj dan imala “dan otvorenih vrata” također smo imali stručno vodstvo, vidjeli smo original Baščanske ploče koja je u dosta lošem stanju, posjetili smo stalnu i prigodnu postavku slika te se u popodnevnim satima lagano uputili našoj dragoj školi.

A za sve vas koji budete posjetili naše stranice i znatiželjno zavirili u kutak novih događanja, pripremili smo i dio ove priče u slici. Pogledajte.